Početak > Uncategorized > Goran Danilović potpredsjednik NOVE, kome su majka i otac krili do 20-te da je Srbin, propagira pred popis (8. mart 2011)

Goran Danilović potpredsjednik NOVE, kome su majka i otac krili do 20-te da je Srbin, propagira pred popis (8. mart 2011)

U SUSRET POPISU

Odgovornost je lična

Bilo bi lijepo kada bi političke partije, one koje su imenom ili programom nacionalne, ugrabile za sebe svu slavu narodnog izjašnjavanja o naciji, vjeri i jeziku na predstojećem popisu. Bilo bi lijepo za nas koji se bavimo politikom; zaogrnuli bismo se značajem koji partije nikada nijesu mogle imati i ovjenčali se slavom koja zaobiđe i najbolje političare u najuspješnijim vremenima. Ne treba se, međutim, plašiti sunovrata istorije. Ta gorljiva želja, posebno izražena kod onih koji su na izborima – a to je partijska mjera – ostvarili malo ili nimalo, proći će s prvim aprilom. Partije ili stranke nijesu crkva, nijesu moralna vertikala, nijesu mjera tradicionalnog. Ne pridajimo sebi važnost čuvara crkve i plemena, braniča žena i djece, jer istorijsko iskustvo govori drugčije. Srpske i prosrpske političke organizacije u Crnoj Gori nemaju svoj narod, koji su u međuvremenu osvijestile i nacionalno vozdigle. Prije će biti da je drugčije, da narod ima nas, i to po svojoj želji i volji, što je temeljno važna činjenica. Uobraženje da upravo od naše, vaše, ove ili one političke partije zavisi nacionalna samosvijest svakako je pogrešno i štetno. Pokazuje se tako da je vlastiti nacionalni kolektivitet povodljiv, da su pojedinci neodlučni, uplašeni i zakržljali u nacionalnom razvoju. A taj isti etnos, taj navodno rasplinuti ili presahli izvor, samostvarao se i izvirao stotinama godina prije nas. Taj pojedinac, kojega nikako da primijetimo u šumi usklika, pokliča, demagogije i bagatelisanja, stoji strpljivo negdje sa strane i čudi se o čijem strahu govore političari, koga mi to učimo nacionalnoj pameti. Njegovo veličanstvo, čovjeka, ličnost, pojedinca koji drži porodicu, dom, čuva predački zavjet, njega koji je stvorio naše političke partije… Kuknjava nad sudbinom i navodno neizvjesnom budućnošću nacije podsjeća, zbog svega rečenog, na raspojasano lelekanje profesionalnog lelekača kojemu je svejedno ko je umro, a mnogo važnije da li se sa svih strana vidi brijeg na koji su ga popeli, te da li je skinutu kapu prislonio na pravo mjesto.
Naravno, stranke i političari nijesu bez zadatka, bez obaveza i nacionalne odgovornosti. U mjeri u kojoj preko komisija, kroz izbor instruktora i popisivača, utičemo na popisnu proceduru moramo garantovati profesionalne uslove za popisivanje stanovništva. Ako smo sposobni da prebrojimo ono što je realnost onda to treba i da uradimo. Ako bilo ko pokuša da sabrano oduzima, umanjuje i precrtava, cijeli proces treba proglasiti nevažećim i napustiti ga. Samohvalisava politika po kojoj od nas navodno zavisi sve, više je pristajanje uz eventualno „dobar rezultatĆ za svaki slučaj. Ljudi, naprotiv, ne vole da im političari o svemu, pa i o najsvetijem, sole pamet. Visoki funkcioneri svako malo objašnjavaju kako se krsti, kako se nalaže badnjak, od kada se vrijeme računa baš ovako, zašto su Srbi izabrali da budu upravo Srbi i slično. Politika mnoge izvuče iz anonimnosti, pa nakon što se osvoji javnost, mnogi ne umiju da nađu nikakvu mjeru u pridikovanju i dijeljenju savjeta. Još malo i imaćemo zvanične stavove oko toga kako i po kojem receptu se kiseli kupus. Ova ironija bila je doskora stvarnost u Iraku, Tunisu, Egiptu ili Libiji. Još uvijek je istina u Iranu, a bogami i na Kubi. Naš politički zadatak je, prije svega, da pružimo garancije ljudima, da otvorimo vrata svojih kancelarija sugrađanima i eventualno im objasnimo nejasno. Naša obaveza je da zaštitimo svakoga na koga sistemski ili samoinicijativno bilo ko bude vršio ikakav pritisak da se izjasni, napiše ili upiše drugačije nego je istina. Umjesto propovijedanja treba samo raditi – ima ko da propovijeda. Stranka kojoj pripadam je dovoljno sposobna da zaštiti svakoga koji prijavi i pokušaj pritiska ili maltretiranja. Svi su svjesni da nijedna evropska organizacija sa kojom sarađujemo ne bi prećutala državni atak na nečiji identitet. Samo da se razumijemo: morate prijaviti nasilnike, inače od rekla-kazala nema koristi. Mi koji ćemo se na predstojećem popisu izjasniti kao Srbi, koji govore srpskim jezikom i pravoslavne su vjeroispovijesti nećemo biti zbog toga vitezovi. To nije junaštvo, to je naša obaveza. Da biste bili to što jeste, samo morate biti ljudski i građanski slobodni. Nekada, a nije bilo tako davno, bilo je, međutim, i junaštvo i viteštvo ostati Srbin, sačuvati vjeru i jezik. Prošlo je, preživjeli smo otomanske i kominternovske popise, preživjeli i doživjeli. Svako od nas, za razliku od izbora, može dobiti kopiju popisnog listića koji ostaje za njega i njegovu porodicu kao simbol da nije pokradena njegova volja. Vjerujem, usudio bih se da kažem i znam, svako od nas pojedinačno, jer odgovornost je lična, odbraniće vlastito dostojanstvo.
Problem nekih, prije svih političara, jeste u megalomanskim projekcijama, u potrebi da govore u ime nacije. Popis nije izborni proces, to nije izborna noć. Ljudi na izborima daju obećanje ili obećaju glas, pa prevare. Vjeruju da na to imaju pravo jer su i oni često prevareni. Na popisu mogu slagati samo sebe. Nema opravdanja u činjenici da popisivanje počinje prvog aprila.
Autor je zamjenik predsjednika  Nove srpske demokratije

Piše: Goran Danilović

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Politika&clanak=271102&datum=2011-03-08

Advertisements
Kategorije:Uncategorized
  1. Nema komentara.
  1. No trackbacks yet.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: