Početak > Uncategorized > Predrag Peđa Bulatović se posrbio dan pred popis! Unuk Radoša Bulatovića posljednjeg crnogorskog komite – kojega su ubili srpski žandari, u znak zahvalnosti srpstvu, posrbio se!!! Peđa – glavni adut Amfilohija i Bećkovića pripremljen je dan pred popis, to je unuk Radošev, unuk čuvenog crnogorskog borca za nezavisnost kojega je ubila srpska žandarmerija 1929. godine (31. mart 2011)

Predrag Peđa Bulatović se posrbio dan pred popis! Unuk Radoša Bulatovića posljednjeg crnogorskog komite – kojega su ubili srpski žandari, u znak zahvalnosti srpstvu, posrbio se!!! Peđa – glavni adut Amfilohija i Bećkovića pripremljen je dan pred popis, to je unuk Radošev, unuk čuvenog crnogorskog borca za nezavisnost kojega je ubila srpska žandarmerija 1929. godine (31. mart 2011)

Predrag Peđa Bulatović se posrbio dan pred popis! Unuk Radoša Bulatovića, posljednjeg komite crnogorskog – kojega su ubili srpski žandari, u znak zahvalnosti srpstvu, posrbio se!! Glavni adut Amfilohija i Bećkovića pripremljen je dan pred popis, to je unuk čuvenog crnogorskog borca za nezavisnost  kojega je ubila srpska žandarmerija 1927. godine. Čitajte o đedu Peđe Bulatovića. Bulatović izričito navodi da je protiv Dukljana, a Dukljanin je npr Novak Adžić koji u superlativima piše o Radošu Bulatoviću. Predrag Bulatović se stidi što su Adžić i njegov đed Radoš ideološki bliski!

Novak Adžić: Herojska pogibija Radoša i Draga Bulatovića

Original članak o pogibiji Radoša i Draga Bulatovića, faksimil Politike, 13. mart 1929. godine,kliknite za uvećani prikaz:



 

PREDRAG BULATOVIĆ U RAZGOVORU ZA „DAN“ O PREDSTOJEĆEM POPISU STANOVNIŠTVA U CRNOJ GORI

Izjasniću se kao Srbin

~Nemam razumijevanja za takozvano dukljansko crnogorstvo, koje je prisutno u vlasti i uz vlast, koje je agresivno i izrazito antisrpsko – tvrdi Bulatović

Poslanik SNP-a Predrag Bulatović saopštio je da je na popisu stanovništva 2003. godine bio jedan od građana čije su izjašnjenje, suprotno njegovom poimanju identitetskih pitanja, statistički zloupotrebljavali dukljanski djelovi režima jer je tada pisao da je Crnogorac koji govori srpskim jezikom.
– To je razlog što ću na ovom popisu rubriku nacionalnost statistički popuniti drugačije nego 2003. godine, da se moj osjećaj jedinstvenog i nerazdvojivog srpsko-crnogorskog identiteta i bića i ovaj put ne bi zloupotrebio. Što se jezika tiče, to će biti kao i 2003. godine, a to je srpski jezik – rekao je juče Bulatović za „Dan“.
On je kazao da ovakvim svojim stavom ostaje privržen suštini svojih uvjerenja, uključujući i odnos prema Crnoj Gori „kao našoj matičnoj državi, ali pravim jasnu razliku od režimskog dukljanskog crnogorstva i njegovih zloupotreba koje generišu opasne podjele u Crnoj Gori“.
– Još jednom ponavljam da duboko uvažavam pravo svakog pojedinca na nacionalno, religijsko, filozofsko uvjerenje, bez komentarisanja tih ličnih osjećanja, šta god ja o njima mislio. I poslije popisa ostaće nam težak zadatak da i dalje gradimo Crnu Goru kao građansku državu, u kojoj će se suštinski poštovati ljudska prava, ali i nacionalna prava svih, kako pojedinačno tako i kolektivno – konstatovao je Predrag Bulatović.
On misli da će predstojeći popis u dijelu takozvanih identitetskih pitanja imati politički značaj i da neće biti čista statistika. To je i ovog puta, ukazao je poslanik SNP-a, „nametnuto od dukljanskog dijela vlasti i ona u tom pravcu već više mjeseci vodi kampanju ne samo zloupotrebom medija koje finansira država već i kroz direktno učešće vlade, ministarstava i kroz partijsku infrastrukturu vladajuće koalicije“.
– U popisnu kampanju neprimjereno se uključio i premijer Igor Lukšić. Naime, on navodno šalje poruke o popisu kao čistoj statistici, a u isto vrijeme direktno vodi političku kampanju za promociju crnogorskog jezika. Kampanjom za popis vlast postojeće zaoštrene podjele u Crnoj Gori pokušava održati na, za njih, poželjnom nivou koji bi im garantovao da i dalje nekontrolisano vladaju nad građanima i državom. Poznato je da su podjele i navodna zaštita „napadnute“ Crne Gore oprobani instrument za održavanje na vlasti DPS-a i SDP-a – kaže Predrag Bulatović.
Poslanik SNP-a je podvukao da je „po njihovom mišljenju, država ponovo ovih dana ugrožena spolja od Srbije, a iznutra od značajnog dijela crnogorskih Srba i političkih sluga Srbije u Crnoj Gori“.
– Naravno, ovo su providne i smiješne tvrdnje, koje nažalost prihvata određeni broj građana. Ono što treba prepoznati jeste pokušaj vlasti da po svaku cijenu legalizuje pljačku naroda i da zaokruži projekat privatne države. Imperativ im je da probaju legitimizovati nasilno uvođenje u ustav crnogorskog jezika, kao službenog. Jednom riječju, cilj popisa za vlast jeste da višegodišnje nasilje nad našim identitetom, kao i očigledne falsifikate, pretvore u neku njihovu istinu, i da pod plaštom navodnog evropejstva zavedu strah, torturu, eksploataciju, diskriminaciju, pokornost i poslušnost – zaključio je Bulatović.

Nema razlike između Srba i Crnogoraca

Bulatović kaže da poštuje lični stav i osjećanja svakog pojedinačno prema nacionalnom pitanju ukoliko nije agresivan prema nekom drugom.
– Za mene nije bilo i nema razlike između Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori. Sve koji i tu prave razliku iz ličnog osjećaja, a bez diskvalifikovanja, omalovažavanja ili sukobljavanja sa drugim, ja uvažavam. Nemam razumijevanja za takozvano dukljansko crnogorstvo koje je prisutno u vlasti i uz vlast, koje je agresivno i izrazito antisrpsko. Ta struja je sa popisa iz 2003. godine prisvojila uz sebe, svoju statistiku i svoju politiku, veliki broj onih koji su se izjasnili kao Crnogorci koji govore srpskim jezikom, Crnogorce srpskog porijekla, i slično – poručio je Bulatović.
Po njegovom mišljenju, uradili su to suprotno volji ovih ljudi, i zbog te činjenice mnogi od njih „na ovim popisu izjasniće se drugačije, tako da se kroz statističke rezultate i suštinski razlikuju od dukljansko-crnogorskog dijela režima“.
– Još jedan ubjedljiv razlog za drugačije izjašnjenje tih ljudi na ovom popisu jeste što je riječ o prvom popisu u nezavisnoj Crnoj Gori i to od 1909. godine. Opštepoznata je činjenica da su se na tom popisu svi naši pravoslavni preci izjasnili da su Srbi. Ako su oni to uradili u doba Nikole Petrovića, pri tome izražavajući puno poštovanje prema Crnoj Gori kao svojoj državi, kojoj su doprinijeli da bude međunarodno priznata na Berlinskom kongresu, onda danas potomci tih ljudi, po mom sudu, nemaju mnogo dilema da odgovore na pitanje ko su – smatra Bulatović.

Rezultate objaviti mjesec dana nakon popisa

Predrag Bulatović podsjeća da su na popisu 2003. godine rezultati za takozvana. identitetska pitanja, a u skladu sa potpisanim sporazumom vlasti i opozicije, objavljeni mjesec dana nakon popisa.
– Premijer Lukšić je u pregovorima sa liderima opozicije preuzeo obavezu u vidu političkog sporazuma, da se i nakon ovog popisa u roku od mjesec objave rezultati o istim pitanjima. Međutim, Monstat, kome je premijer nadređen, najavljuje značajno prolongiranje tog roka, što stvara osnovane sumnje da se u dijelu vlasti razmišlja o mogućnosti falsifikovanja ovih rezultata – kaže Bulatović.
On smatra da premijer ima dužnost da obezbijedi kontrolu rezultata popisa, a posebno da ispoštuje sve odredbe sporazuma sa opozicijom, i bude garant da popis neće otvoriti nove podjele i sukobljavanja u Crnoj Gori.
– Ako se ne ispoštuje sporazum, biće to svjesna politička prevara i signal da svi važni subjekti i ličnosti u opoziciji, civilnom sektoru, osmisle i organizuju adekvatan, snažan i efikasan demokratski odgovor – rekao je Bulatović.

Građanski otpor

– Vjerujem da će popis pokazati građanski otpor, koji će se ogledati u tome što će svaki stanovnik Crne Gore bez straha, slobodno i jasno odgovoriti na svako pitanje, a naročito kad je riječ o jeziku i nacionalnosti. Stavovi iz vlasti, a što je podržao politizovani Ustavni sud, da se na ova pitanja ne mora odgovoriti, predstavljaju prikrivenu poruku dijelu Srba u Crnoj Gori da se ovog puta uopšte nacionalno ne izjasne, a to je u isto vrijeme i poruka Crnogorcima koji govore srpskim jezikom da ili promijene jezik u crnogorski ili da se o tome uopšte ne izjašnjavaju. Naravno, svi građani Crne Gore kojima se šalje ovakva poruka već su prepoznali šta vlast time hoće, i ubijeđen sam da će njihov odgovor biti suprotan očekivanjima režima – izjavio je Predrag Bulatović.

M.V.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Vijest%20dana&clanak=274228&datum=2011-03-31

Advertisements
Kategorije:Uncategorized
  1. april 13, 2011 u 9:28 pm

    Gospodine Novače.
    Pustite Radoša i Draga da počivaju na miru. Budite sigurni, da su oni danas živi sigurno ne bi bili na vašoj strani. Njihovih postupaka i ličnog stava se kao jedan od Bulatovića nimalo ne stidim. Čak šta više, ponosan sam na njih jer su založili glave ali nisu htjeli „pogaziti datu riječ“. To nema nikakve veze sa mrakom, otrovom i intelektualnom tiranijom koje danas propagirate Vi i družina iz DANU. Ali znate i sami da „ničija ne gori do zore“. Proći će te i vi, i to vrlo brzo. A Peđa zna ko je , či je i šta radi. Na istom putu kao nekada Radoš i Drago.
    Željko Bulatović, Beograd.

  2. april 14, 2011 u 2:26 am

    Željko,

    vi da živite u Hrvatskoj bili biste Hrvat, da živite u Makedoniji, bili biste Makedonac, a da živite u Sloveniji, bili biste Slovenac. Mislim da nije u redu da svojatate crnogorske vitezove Radoša i Draga Bulatovića, jer oni više pripadaju Novaku Adžiću nego vama. Vi sa njima ništa nemate osim zajedničkog prezimena, kao što sa njima nema ništa ni Peđa unuk Radošev, osim krvno srodstvo.
    I vi i Peđa biste sa vašim načinom razmišljanja 1918. bili BJELAŠI, a ne zelenaši. Kako to Peđa ide Radoševim putem? Peđa se bori protiv države Srbije kao što je Radoš radio?
    Vi ne možete vaše mišljenje naturiti Radošu Bulatoviću, jer se on iskazao od 1918. do 1929. Radoš Bulatović je heroj Crne Gore i vi nemate pravo da mu mijenjate identitet i da ga blatite.

  3. april 16, 2011 u 1:15 am

    Gospodine Rajo.
    Nije u redu da Vi tumačite šta bih ja bio „kad bih bio …“. Tim prije što ništa od toga nije tačno. Baš ništa. Da sam zlonamjeran, mogao bih i ja slične hipoteze postaviti za Vas, pa Vas možda i uvrijediti, što ne bi bilo ljudski.
    Teza o „svojatanju crnogorskih vitezova Radoša i Draga Bulatovića“ je dosta bljutava, tipičan šablon dnevno političkog nadmudrivanja. Smisao onoga što sam je u stvari rekao je sasvim drugačiji. Bilo je Bulatovića koji su bili za jednog, a bilo je onih koji bili su za drugog kralja (1918). Usput, ne zaboravite, đeda i unuka. Pa je bilo onih koji su prišli komunistima, a i onih što su prišli četnicima (1941). Neki su se kasnije međusobno zakrvili pri izboru između Tita i Staljina (1948)… Treba li ja danas da se odričem jednih, a da se „svojatam“ sa drugima, zato što se sa jednima slažem a sa drugima ne slažem? Time bih se odricao svoje nacionalne i porodične istorije, koja je na žalost bila i brato-ubilačka. Kakva je takva je, ali moja je (pretpostavljam i Vaša). Istoriju ne mogu promijeniti, ali mogu dati mali doprinost u nastojanju da se brato-ubilački pogromi i svađe više nikad ne ponove. I mogu i moram dići glas kada neko pokušava da Radoša i Draga koristi za svoje mračne ciljeve i razračunavanje sa političkim ili ideološkim protivnicima. Zašto bi lični stav dvojice ljudi u smutnim istorijskim okolnostima bio obrazac ponašanja svih onih koji nose isto to prezime. Pa i njihovih unuka. A ko danas pokreće te „duhove prošlosti“ možete pročitati na stranicama Montenegrine – tzv. digitalne istorije Crne Gore, glasila DANU. Pored nekih zaista interesantnih članaka, naići ćete na sijaset observacija gdje se na najgrublji način blate svetinje jednog naroda, za koga su Njegoš, pa i kralj Nikola, tvrdili da je to ustvari nihov narod. Sa tim istorijskim „amanetom“ Petrovića sam zadojen od malih nogu, i to je odgovor na ono „šta bih bio kad bih bio…“
    Ko to danas pravi takve razlike između Crnogoraca i Srba, i sa kojim ciljem. Tu bi svi mi trebalo duboko da se zamislimo. „Boriti se protiv države Srbije kao što je Radoš radio“, danas nema nikakve veze sa Radošem i njegovom „borbom“. To je danas postala profitaibilna kategorije. Kao što je nakada postojalo zanimanje „srbovanje“, tako danas postoji zanimanje „antisrbovanje“. Jako dobro plaćen posao u Crnoj Gori. Jedan od najbolje plaćenih, znate i sami. Ne tvrdim da je to Vaše zanimanje, pošto Vas lično ne prepoznajem (a niste ni ostavili takvu mogućnost).
    Nadalje, možda ste Vi i u pravu. Uopšte ne isključujem mogućnost da bih ja (pretpostavljam i Peđa) 1918. i bio bjelaš, pogotovo ako se uzmu u obzir istorijske prilike i ako predpostavimo da sam se nekome prije toga zaklelo na vjernost i vječnu odanost. Ali danas, 2011. godine, ni na kraj pameti mi ne pada da podržavam ideje radikalnije od proustaških ideja Štedimlije i Drljevića. Ovo moje javno obraćanje, punim imenom i prezimenom (bolje rečeno krik očajnog čovjeka) valjda ukazuje da bih isto mislio i govorio da živim bilo gdje na kugli zemaljskoj. I nije mi jasno zašto se boriti i protiv koga? Ja živim u Beogradu, pa sam samim tim po difoltu neprijatelj Crne Gore, je li tako? Izdajica ideja Radoša i Draga. Terazijski Crnogorac. Šta bih trebao, da sjutra odem na posao i da ljudima sa kojima dijelim dobro i zlo počinjem da prosipam teorije kako Nemanjići nisu Srbi nego Ugari i kako su ti isti Nemanjići „popalili“ Zetu i nasilno u nju uveli pravoslavlje. I da zbog toga svi treba da mi se izvinu i kleknu pred mojom veličinom pravog Slovena doseljenog iz Pomorja, koji sa tim šugavim Srbima nema ništa zajedničko. I da svima podijelim po jedan primjerak „Ljetopisa popa Dukljanina“ i sabrana djela gospodina Novaka i družine.
    Mislim da za čovjeka nema većeg životnog promašaja nego da uradi nešto čega bi se njegovi preci ili potomci mogli postidjeti. Još nisam pronašao ni jednog predka koga nisam razumio i čijih postupaka bih se postidjeo. Nijednom riječju nisam „blatio“ Radoša Bulatovića. Nisam mu „mijenjao identitet“ i nijesam govorio u njegovo ime zato što na to niko nema pravo. Isto važi za Vas i gospodina Novaka.
    Željko Bulatović

  4. april 17, 2011 u 3:34 pm

    Nemanjići nijesu bili Ugri, to nije moje mišljenje, to da su bili Ugri, to je samo jedna nategnuta pretpostavka.
    Radoš i Drago ne pripadaju vama nego Crnoj Gori i Crnogorcima. Radoševa i Dragova borba nije bio nikakav „lični stav“, jer kao što vidite o njihovoj pogibiji pisala je iz jedne tadašnje totalne zabiti i beogradska „politika“. Radoš i Drago su bili posljednji komiti crnogorski i oni pripadaj Crnogorcima, crnogorskom naodu, a ne vama i Peđi. Njihova istorija je crnogorska istorija a ne neka porodična istorija.
    Što se tiče profitiranja na naciji, mislim da su u tome Srbi u Crnoj Gori nenadmašni. Obiđite ovaj blog i pročitajte što kažu Janjić i Nikola Samardžić kako Beograd sipa novac za srbovanje. Ima puno ljudi u Crnoj Gori kojima je profesija – Srbin!

  1. No trackbacks yet.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: